U zimskim danima brojne obaveze u lovištu, mjere zaštite i uzgoja divljači u zimskim uslovima
27 Februar 2012
Mjerama zaštite štiti se mir u lovištu, koji mogu narušiti krivolovci i/ili prekobrojni predatori,
a mjerama uzgoja se, u kritičnim zimskim razdobljima, osigurava prihranjivanje divljači kabastom, zrnastom, gomoljastom ili zelenom hranom
Planiranje gospodarskih mjera u lovištu (zaštita i uzgoj divljači, uređenje lovišta, korištenje lovišta i divljači, mjere za smanjenje šteta od divljači…) obveza
je predviđena Zakonom o lovstvu i podzakonskim aktima.
Njihov oblik i opseg utvrđuje se u lovno-gospodarskim
osnovama, a potanko se razrađuju u redovitim godišnjim
planovima gospodarenja gdje se te mjere definiraju u skladu s podatcima o proljetnom stanju pojedinih vrsta divljači
i predviđenim promjenama koje donosi godišnja dinamika
razvoja (prirast priplodom i prelazak u više dobne razrede)
kod pojedinih populacija. Normalno je da se u godišnjim
planovima – uz oblik i opseg pojedinih mjera – utvrde i
rokovi njihova izvršenja, kako bi poduzete mjere dale očekivane učinke.
Ovo vrijedi i kad su u pitanju mjere zaštite i uzgoja divljači. Zadatci utvrđeni godišnjim planom uključuju i zimsko
razdoblje, pa nam, za ovo razmatranje, ostaje samo podsje-
ćanje na ono što nam je činiti da planirano što uspješnije
provedemo.
MJERE ZAŠTITE
Mjerama zaštite lovišta i divljači,
u današnjim uvjetima gospodarenja
našim lovištima, pripada prvo mjesto. O uspješnosti poduzetih mjera
zaštite ovise rezultati ostalih gospodarskih mjera. Ovim se mjerama
štiti mir u lovištu, koji mogu narušiti
krivolovci ili prekobrojni predatori,
prati se zdravstveno stanje i razvojni
proces svih populacija divljači, nadzire se stanje infrastrukturnih objekata i prate se posljedice nastale
prirodnim pojavama. A sve to kroz
nekoliko aktivnosti i obveza, koje
ćemo spomenuti.
Prvo, organizirana čuvarska služ-
ba treba učinkovito zaštititi populacije divljači u lovištu kako bi divljač,
svaka posebno i u punom broju,
kroz tekuće reproduktivne i razvojne procese postigla optimalne, planom predviđene rezultate.
Zadatci stručne i čuvarske služ-
be u zimskom su razdoblju jednaki
kao i u ostalim godišnjim dobima.
Naglašenija se pozornost poklanja
događanjima u lovištu u razdobljima s debljim snježnim pokrivačem,
kad je divljači otežano kretanje pa
je povećana opasnost od predatora
(lutajućih pasa, vukova i dr.) i, osobito, od krivolovaca, koji mogu ozbiljno poremetiti planirane razvojne
procese kod divljači i zacrtane gospodarske ciljeve.
Drugo, savjesno praćenje zdravstvenog stanja i razvojnog procesa
populacija divljači i izvješće o uo-
čenom, stalan je zadatak čuvarske
službe i svih aktera u lovištu, a posebno pred sezonu i tijekom kori-
štenja lovišta i divljači.
Na temelju podataka terenskog
osoblja, stručna služba lovišta načinit će konkretan prijedlog korištenja divljači, u kojem će, kod krupne
divljači, predvidjeti da se iz lovišta
najprije izluče ozlijeđene, na bolest
sumnjive i uzgojno nepoželjne jedinke, a tek potom i trofejno dozrele, a kod sitne – da se iskoristi realan
godišnji prirast, kako bi se u sljedeću reproduktivnu sezonu ušlo s
poželjnom i (lovno-gospodarskom
osnovom) planiranom spolnom i
starosnom strukturom populacija.
Treće, očuvanje svih infrastrukturnih objekata lovišta u funkcionalnom stanju. Uloga je infrastrukturnih objekata predviđenih osnovom
da doprinesu lakšem postizanju
očekivanih rezultata u gospodarenju lovištem. Objekti trebaju biti
uporabljivi tijekom cijele godine. U
zimskim mjesecima, sa stanovišta
zaštite, pozornost posvećujemo
zatvorenim čekama (uz hranilišta)
iz kojih se, u noćima s mjesečinom,
prati stanje kod krupne divljači i
predatora, i na temelju tih podataka odlučuje se o odabiru jedinki za
izlučivanje. Istodobno se ustanovljuje brojnost s kojom se, u idućoj
reproduktivnoj sezoni, može računati kod onih vrsta (medvjeda i divokoza, primjerice) koje u razdoblju
proljetnog prebrojavanja (zbog du-
žeg trajanja zimskih uvjeta) mogu
biti nedostupne.
S ciljem zaštite, dužna se pozornost poklanja i očuvanju oznaka
granica lovišta, brine se o prohodnosti staza za komunikaciju do hranilišta (kako bi ona bila dostupna
divljači i radnicima koji se o njima
staraju), čeka, koliba i drugih lovnotehničkih objekata. Odgovarajuća
briga poklanja se i funkcionalnosti
lovno-uzgojnih objekata, posebice
onih koji služe čuvanju i ponudi hrane (stogovi, sjenici, koševi, hambari,
trapovi, silaže i hranilišta).
Četvrto, u mjere zaštite obvezno
treba uvrstiti i najstrožu kontrolu
primjene odredbe iz članka 57. ZOLa, po kojoj je „divljač zabranjeno
uznemirivati i loviti u vrijeme kad je
na prostoru na kojem je ugrožena
poplavom, snijegom, požarom, poledicom i prirodnim nesrećama“.
MJERE UZGOJA
U mjere uzgoja divljači u zimskom razdoblju ponajprije se ubrajaju one kojima se, u kritičnim razdobljima, osigurava prihranjivanje
kabastom, zrnastom, gomoljastom
ili zelenom hranom. Bitno je naglasiti da se one mogu ostvariti samo ako je hrana – u opsegu
predviđenom godišnjim planom
– na vrijeme i uredno uskladištena
i pripremljena za ponudu divljači u
odgovarajućim hranilištima (koja se
obvezno aktiviraju u razdoblju bez
snijega, radi privikavanja divljači na
njih) i ako se ona u krizno vrijeme
uredno dopunjuju.
U praksi se sve to obično prakticira na sljedeće načine:
Prvo, kabastu hranu iz stogova
raspoređenih po lovištu činimo dostupnom pred očekivani snijeg, i to
skidanjem ograde koja ih je štitila u
razdoblju ispaše domaćeg blaga, a
iz sjenika – spuštanjem dnevnih količina sijena u jasle (pod sjenikom) u
dane kad to smatramo potrebnim,
kako bi je divljač koristila.
Drugo, zrnastu hranu preživa-
čima nudimo u koritancima ispod
jasala u sjeniku, medvjedima iz
betonskih (automatskih) hranilica,
divljim svinjama (i medvjedima) iz
hranilica od traktorskih guma ili metalnih hranilica, a poljskim kokama
ispod nadstrešnica.
Treće, gomoljastu i zelenu hranu: krumpir, repu, čičoku i stočni
kelj, divljači nudimo na njivama za
divljač u lovištu (koju sama pronalazi), a samo gomoljastu još i iz trapova pokraj hranilišta.
Ne smijemo, pritom, nikako
zaboraviti vodu, koja je nužna za
opstanak divljači. Krizna razdoblja
mogu prouzročiti dugotrajne suše
ili duža vremenska razdoblja s ekstremno niskim temperaturama. U
takvim okolnostima vodeni tokovi i
izvori presahnu ili se zamrznu, i za životne potrebe divljači voda postaje
dostupna samo iz nesasušenih vlati
trava, neodrvenjelih izbojaka drveća
i grmlja, opalih plodova šumskoga
voća (nezamrznutog – pod listincem), te gomolja (krumpira, čičoke
ili repe) i stočnog kelja, koje divljač
sama pronalaze u njivama za divljač
ili su joj ponuđeni iz trapova.
Četvrto, ako se nudi hrana iz trapova, valja je ponuditi u doba dana
kad su temperature najviše i u koli-
čini koju će divljač pojesti prije ve-
černjeg mraza (Neiskorišteni ostatci
– smrznuti gomolji, neuporabljivi su
i moraju se ukloniti s hranilišta!).
U mjere uzgoja u zimskom razdoblju moramo svrstati i
interventni izlov iz sanitarnih i selektivnih razloga, te redoviti
odstrel prekobrojnih predatora, starih i trofejno dozrelih jedinki ostalih vrsta divljači u razini godišnjeg plana korištenja
lovišta, kako bi, za sljedeću reproduktivnu sezonu, kod svih
vrsta divljači ostala planovima predviđena brojnost zdravih i
reproduktivno najkvalitetnijih jedinki i što povoljnija spolna i
starosna struktura (kod krupne divljači).
Na kraju, ne smijemo zaboraviti ni brigu o održavanju
lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata, a poglavito pristup (i ljudi i divljači) do hranilišta, pojilišta i skladišta hrane,
kao i odgovarajući komfor za ugodan boravak u zatvorenim
čekama i lovačkim kolibama radnika koji se brinu o zaštiti lovišta i uzgoju divljači.
